Sinoć su pucali tri puta u lika koji živi u mom ulazu. To se tu i desilo. Za njega očekivano, jednom je već bio ranjen a proveo je i u buvari 2-3 godine zbog saučesništva u napadu na nekog, ko je popio nož tada nekoliko puta. Ne znam da li je preživeo. Ne znam ni da li je komša preživeo. Ja nisam bila kući u to vreme, keva me je zvala verovatno da mi kaže da je možda bolje da ne dolazim dok panduri ne završe uvidjaj. Mobilni je bio prazan, samim tim i nedostupan, a ja kao i obično, dolazim kući kad i kriminalci spavaju.
Večeras je malo mladja ekipa posle terevenke ispred zgrade uz zvuke domaće estrade i gomile piva isprebijala dvojicu momaka. Jedan, mršav i brz je uspeo da pobegne. Drugi, trom i spor, nije. Pivo je, kao za baksuz, bilo u staklenoj ambalaži i zapravo sve je počelo razbijanjem flaša. Lik je živ, mrda, ali sav krvav.
16 October 2006
Ludara
Subscribe to:
Posts (Atom)